Friedrich Nietzsche
Nietzsche, Friedrich, njemački filozof (Röcken, kraj Lützena, 15. X. 1844 – Weimar, 25. VIII. 1900). Profesor u Baselu (1869–78), dugo boravio i u Nici. Obolio 1889. u Torinu od duševne bolesti i umro pomračena uma. Svoju aforističku i nesustavno pisanu filozofiju razvijao u duhu filozofskog izazova. U prvom razdoblju, na tragu antike, Schopenhauera i Wagnera, dionizijski se ustroj svijeta suprotstavlja apolinijskom i spoznaja se na najčišći način objavljuje u umjetnosti. Nakon razlaza s Wagnerom (1878) i udaljavanja od Schopenhauerove filozofije volje, stvara antropologijski obrat i teoriju o slobodnom duhu koji odbacuje svaku religiju i malograđanski moral, te idealizam s podjelom života na pojavni i istinski svijet. Prema njemu onostrano je krivotvorena dimenzija čovjeka koja u njemu stvara rascjep, zato je jedini put za čovjeka oslobođenje od iluzije koju je sam stvorio: “Bog je mrtav”. U trećem razdoblju princip svijeta pokazuje se kao “volja za moć”. U prihvaćanju tog izazova Nietzsche vidi temelj novoga čovjeka koji živi puninom života i kakvog naviješta Zaratustra u liku nadčovjeka. Takav čovjek, borac i pobjednik, prihvaća sudbinu nastajanja bez početka i kraja, zapravo vječni povratak istoga. Kao tvorac toga istoga, njegova očovječenja. Glavna djela: Rođenje tragedije iz duha glazbe; Vesela znanost; Tako je govorio Zaratustra (I–IV); S onu stranu dobra i zla; Sumrak idola; Volja za moć; Ecce homo.