niobij (lat.), znak Nb, kem. element s rednim brojem 41 u periodnom sustavu elemenata, relativne atomske mase 92,91. Kovina slična tantalu, gustoće 8,58 g/cm3, tališta 2468 °C, vrelišta 4927 °C. Otkrio ga je 1801. Charles Hatchett, a prvi izolirao Ch. Blomstrand (1864). Hatchett ga je nazvao columbium (Cb) – još se katkad tako naziva u metalurgiji – a 1844. njem. kemičar H. Rose preimenovao ga je u niobij prema Niobi iz grč. mitologije. U prirodi se nalazi u obliku nekih minerala kao niobit. Upotrebljava se za oplemenjivanje čelika, a njegove se slitine primjenjuju u elektronici i za termoelemente u nuklearnim reaktorima. Slitine niobija i cirkonija služe kao supravodiči.