noumenon (grč.), u filozofiji, spoznaja koja se postiže mišljenjem, suprotno od osjetilne spoznaje. U Platona su ideje koje oblikuju stvarnost prisutne isključivo u mišljenju, za razliku od osjetilnih, zornih pojava (grč. phainomenon). Kod Kanta n. je ono što se, doduše, može misliti, ali je kao “stvar po sebi” u konačnici nespoznatljiv. U tom smislu ne može biti objekt teoretske spoznaje, nego se može potvrditi samo praktičnim umom, tj. kao korektiv djelovanja u etici.