novacija (lat.) ili obnova, ugovor kojim stranke mijenjaju ili prav. osnovu ili gl. činidbu svoje dosadašnje obveze. Ugovorom o n. prestaje ranije preuzeta obveza, a nastaje nova obveza. No ako stranke nisu izrazile namjeru da ugase postojeću obvezu kad su stvarale novu, ranija obveza ne prestaje, nego postoji i nadalje pokraj nove. Animus novandi, namjera da se izvrši n. nekoga prav. posla, da se preuzme nova i ugasi stara obveza.