novolatinski jezik, naziv za oblik lat. jezika koji se upotrebljavao od renesanse naovamo. Kao znanstv. jezik rabio se još do XVII/XVIII. st., u filologiji i u XIX. i na poč. XX. st. Razlikuje se od klas. latinskog i po izgovoru (npr. centum sto, Caesar, amicitia prijateljstvo – klas. latinski [kentum], [kajsar], [amikitia], novolat. [centum], [cezar], [amicitia]). U Hrvatskoj je u služb. upotrebi do sred. XIX. st. (hrv. jezik kao služb. jezik u Saboru od 1847). U kat. crkvi kao služb. jezik Vatikana i kao liturgijski jezik (to do sred. XX. st.).