obvezno (obligacijsko) pravo, skup prav. normi koje uređuju obvezne odnose u kojima jedna strana, vjerovnik, ima pravo zahtijevati od druge strane, dužnika, da joj preda neku stvar ili da nešto učini, ili da ne učini, da nešto propusti, ili da nešto trpi. O. p. temelj je tržišne ekonomije, a obvezni odnosi (odnosi vjerovnika i dužnika) su relativni, jer djeluju samo između stranaka; ujedno su i dispozitivni, jer stranke same odlučuju u koje će obvezne odnose ulaziti ili ne. Objekt obveznih odnosa je činidba koju je dužnik dužan ispuniti vjerovniku. U rijetkim se obveznim odnosima jedna stranka pojavljuje samo kao dužnik, a druga kao vjerovnik; u trg. pravu obično su obje stranke istovremeno i vjerovnik i dužnik.