Oceanija, zajednički naziv za otočne skupine u sr. i jugozap. dijelu Tihog oceana; o. 1 261 456 km2 s o. 12 mil. st. (bez Australije), odn. 31 377 000 st. (uključujući Australiju). Obuhvaća Polineziju, Mikroneziju, Melaneziju, Novi Zeland i Australiju (koja je prema nekima dio, a prema drugima nije dio Oceanije). Najveći otoci: Novi Zeland i Nova Gvineja. Otoci pretežno koraljni, manji dio vulkanskog podrijetla. More velikih dubina. Klima trop., s visokim temperaturama i velikom godišnjom količinom padalina; u zap. dijelovima česti tajfuni. Vegetaciju čine trop. kišne šume u vlažnijim predjelima i savana u sušim; velik broj endemskih vrsta. Poljoprivreda; uzgoj kokosove palme, kakaovca, batate, žitarica, šećerne trske, kave, agruma; stočarstvo na Novom Zelandu. Ribarstvo. Ležišta fosfata (Nauru i Banaba), nikla, kromita, željeza (Nova Kaledonija), zlata (Nova Gvineja i Fiji), bakra, nafte i prir. plina (Nova Gvineja). Prehr., tekst. ind.; obrtništvo. Pom. i zračni promet. Turizam. Važniji gradovi Honolulu (Hawaii), Guam (Mariani), Wake, Suva (Fiji) i Auckland (Novi Zeland).