 |
|
| Službeni naziv: | Republika Obala Bjelokosti; République de Côte-d’Ivoire |
| Površina: | 322 462 km2 |
| Stanovništvo | (proc. 2003): 16 835 000 (52 st./km2); 44% gradsko |
| Glavni grad | Yamoussoukro (200 100 st.) (proc. 2005), sjedište vlade Abidjan (3,8 mil. st.) |
| Upravna podjela | 19 regija (région) |
| Službeni jezik | francuski |
| Valuta | CFA-franak (XAF) = 100 santima (centimes) |
Obala Bjelokosti, država u zap. Africi, graniči s Liberijom i Gvinejom na Z, Malijem i Burkinom Faso na S, Ganom na I; izlazi na Gvinejski zaljev (Atlantski ocean), ima 515 km morske obale.
Prirodna obilježja
Sassandra
Yamoussoukro, pogled na baziliku
O. B. nalazi se u zap. Africi, izlazi na sjev. obalu Gvinejskog zaljeva. Obala niska, u ist. dijelu razvedena s mnogobrojnim prudovima i lagunama, u zap. dijelu ravnija s većim zaljevima samo uz ušća rijeka. U zaleđu se pruža približno 50–70 km široka priobalna nizina, pokrivena tercijarnim i kvartarnim riječnim nanosima. Ona postupno prelazi u približno 200 m visoko pobrđe, a zatim još 500-tinjak km prema unutrašnjosti nastavlja se prostran, blago valovit ravnjak koji se lagano uzdiže prema S gdje doseže visinu od o. 500 m. Građen je ugl. od prekambrijskih kristalinskih škriljevaca, granita i gnajsa, dosta raščlanjen riječnim tokovima, a iznad ravnjaka uzdižu se mnogobrojne osamljene uzvisine. U zap., pograničnom dijelu zemlje, uzdiže se Gvinejsko visočje, također građeno od prekambrijskih stijena u kojem je, na tromeđi s Liberijom i Gvinejom, najviši vrh zemlje Nimba (1752 m). U klimatskom smislu razlikuju se dva područja, a njihova granica pruža se zonalno sred. dijelom zemlje (na oko 8° s.g.š.). U juž. dijelu zemlje prevladava trop. klima s dvama kišnim razdobljima: glavno, ožujak–srpanj, i sporedno, rujan–prosinac, razdvojena slabo izraženim sušnim razdobljima. Padaline su obilne, ugl. 2000–3500 mm. Sr. temp. najtoplijeg mjeseca (ožujak) 29 °C, a najsvježijeg mjeseca 25 °C. U sjev. dijelu zemlje prevladava savanska klima s izraženim sušnim razdobljem od studenog do ožujka, prema S se produžava, a od prosinca do veljače prevladava suhi vjetar harmatan koji puše iz Sahare. Padalina ima između 1100 mm na SI i 1500 mm na SZ. Temp. su u prosjeku 2–3 °C niže nego na J, u sušnom razdoblju zbog vedrina izrazite su dnevne amplitude temp. Prir. vegetacija u sjev. dijelu je bujna savana s galerijskim šumama, a u južnome trop. šuma koja je velikim dijelom iskrčena radi dobivanja obradivog zemljišta; ponegdje se razvila sekundarna šuma. Zbog slabo propusne podloge i obilja padalina riječna mreža je gusta, rijeke teku od S prema J i ulijevaju se u Gvinejski zaljev, a zbog mnogobrojnih brzaca plovne su samo na pojedinim odsječcima. Najveće su Cavally, Sassandra, Bandama (nastaje sutokom Bandama Rouge i Bandama Blanc) s pritokom Nzi te Komoé. Krajnji sjeverozap. dijelovi odvodnjavaju se prema Nigeru. Najveće jezero Lac de Kossou (1750 km2), akumulacija na r. Bandami.
Stanovništvo
džamija, Yamoussoukro
selo u okolici Korhoga
O. B. ima o. 17 mil. st., po sastavu je dosta složeno, jer se izdvaja 60-ak etničkih zajednica. Neke su među njima srodne pa se na višoj razini razlikuju četiri gl. skupine. Na JI žive narodi iz skupine Akan (Baulei 23%, Anji 14%), na JZ iz skupine Kru (Betei 18%, Bakve i dr.), na SZ skupina Mande (Malinke 11%, Dyuli i dr.), na SI skupina Gur ili Volta (Senufo 15%, Lobo i dr.). Pripadnici svih skupina imaju srodnike u susjednim zemljama. U zemlji živi nekoliko mil. stranih državljana, najviše iz Burkine Faso, zatim Gane, Gvineje, Malija i dr. Od neafričkoga st. brojna je libanonska zajednica (o. 100 000), ima nešto Francuza. Služb. jezik je francuski, govori se 60-ak jezika i dijalekata. Gustoća je naseljenosti u prosjeku tog dijela Afrike. U unutar. raspodjeli izražene su razlike sjev. i juž. dijela. Najslabije je naseljen SZ, zatim ostatak sjev. pol. zemlje. U gušće naseljenoj juž. polovici najgušće je naseljena sred. zona, zatim JI, dok je jugozap. dio naseljen slabije od prosjeka zemlje. U gradovima živi nešto manje od pol. st., što je slično drugim priobalnim zemljama zap. Afrike. Veličinom izrazito odskače Abidjan (3 796 700 st.). Slijede Bouaké (582 500), Daloa (221 700), San-Pédro (207 700), gl. grad Yamoussoukro (200 100), Korhogo (170 600) i dr. Osim unutar. migracija prema gradovima i slabije naseljenim sjev. dijelovima, za zemlju je karakteristična snažna imigracija što dosta pridonosi ionako brzom porastu stanovništva (32‰/god., prosj. 1980–2002). Usprkos visokoj smrtnosti od o. 18‰ (epidemija AIDS-a), prir. porast vrlo je brz zbog izrazito visoke rodnosti (i do 40‰). U pojedinim područjima, zbog imigracije prevladavajuće muškog st., poremećena je spolna struktura. Po dobnoj strukturi st. je vrlo mlado: mlađi od 15 g. čine 45%, a stariji od 65 g. tek nešto više od 2% ukupnog st. Medijalna dob 17 g., očekivano trajanje života 43 g. U vjerskoj strukturi prevladavaju muslimani (40% st.) koji dominiraju u sjev. polovici zemlje, ali se islam širi prema J. Oko 25% st. čine kršćani (većinom katolici, juž. dio zemlje), a ostatak su sljedbenici tradic. vjerovanja. Obrazovna je struktura u razini zemalja regije ili malo bolja (intenzivni programi opismenjavanja od 1970-ih, dijelom uz pomoć televizije), ali u svj. razmjerima dosta slaba; nepismeno je više od 40% muškog i 55% ženskog st. Obrazovanje je besplatno i obvezno u trajanju od 10 g., ali je pohađanje u ruralnim krajevima dosta nisko (nedostatak škola, nastavnika). Sveučilište u Abidjanu osn. 1958.
Gospodarstvo
Abidjan
Još od kolon. doba gospodarstvo O. B. temeljilo se na proizvodnji i izvozu trop. poljoprivr. proizvoda i drva iz trop. šuma. Nakon osamostaljenja, sve do kraja 1980-ih, nastavio se brz gosp. rast. Nakon toga zbog suše i pada cijena gl. izvoznih proizvoda počinje financ. kriza, zaduživanje, rast inflacije i nezaposlenosti. Od sred. 1990-ih uslijedio je blag oporavak (reprogramiranje dugova, devaluacija valute, porast cijena kakaa i kave) koji je prekinut unutar. nemirima i oružanim sukobima. Ipak, s BNP-om od 660 USD/st. O. B. je najbogatija zemlja zap. Afrike. Nastojanja vlade za promjenom gosp. strukture dala su određene rezultate, relativna važnost poljoprivrede je smanjena, ali je i dalje značajna gosp. grana jer zapošljava gotovo pol. st., daje više od četvrtine BDP-a i znatno sudjeluje u izvozu. Najvažnija je proizvodnja kakaa (1. u svijetu, više od trećine svj. proizvodnje) i kave (3. u Africi), na poticaj vlade počeo je intenzivniji uzgoj ananasa, pamuka, uljevite palme i kaučukovca. Od kultura za vlastite potrebe najviše se uzgajaju jam, kasava, kukuruz, riža, različito povrće, a na sušnijem S proso i sirak. Stočarstvo razvijenije na S i SI, ali nedovoljno za vlastite potrebe. Ribarstvo je tradicionalno razvijeno u priobalju, većina ulova troši se lokalno, tuna je jedan od izvoznih proizvoda. I s bitno smanjenim šumskim površinama, šume su među gl. prir. resursima, a sječa vrijednih trop. vrsta važna je grana gospodarstva. Rudna bogatstva slabo su istražena, iskorištavaju se nalazišta nafte i plina u podmorju, nešto dijamanata i zlata; poznato je da ima bakra, nikla, urana, a vjerojatno i željeza. O. 40% el. energije dobiva se u hidroelektranama. Glavnina ind. smještena je oko Abidjana. Najvažnije su grane prehr., usmjerena na preradu domaćih poljoprivr. proizvoda (kakao, kava, ananas, riba), zatim drvna (pilane, proizvodnja namještaja i šperploče), tekst., petrokem., proizvodnja cementa, nešto kovinske, sklapanje bicikala i dr. Vanj. trgovina posljednjih godina ima suficit. Gl. izvozni proizvodi su kakao i kava (i prerađevine), zatim naftni derivati, riba, drvo, pamuk, a najviše se izvozi u Francusku i Nizozemsku, zatim SAD, Njemačku i druge zemlje EU-a. Uvoze se mineralna goriva, strojevi, vozila, prehr. proizvodi, stoka, roba široke potrošnje, najviše iz Francuske, Nigerije, Kine, Italije. Prom. sustav odražava kolon. prošlost. Iz najveće zapadnoafr. luke, Abidjana (moderno opremljena i sa specijaliziranim terminalima za kontejnere, naftu, voće i dr.), vodi želj. pruga u unutrašnjost i nastavlja se u Burkinu Faso, kojoj je također gl. veza sa svijetom. Ipak, željeznica postupno gubi značenje u korist cestovnog prometa, a cest. mreža najrazvijenija je oko Abidjana. U unutrašnjosti važna je mreža pretkolon. putova. Međunar. aerodromi u Abidjanu, Yamoussoukru i Bouakéu.
BNP (2003): 11,11 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 26%, industrija 19%, usluge 55%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 48%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): 40%
Inflacija (pros. 1990–2001): 8,4%; (2003: 3,3%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 2,8% (2003: -3,8%)
Uvoz (2003): 2,8 mlrd. USD
Izvoz (2003): 5,0 mlrd. USD
BNP (2003): 11,11 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 26%, industrija 19%, usluge 55%
Udio zaposlenih po sektorima (2001):
poljoprivreda 48%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2003): 40%
Inflacija (pros. 1990–2001): 8,4%; (2003: 3,3%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 2,8% (2003: -3,8%)
Uvoz (2003): 2,8 mlrd. USD
Izvoz (2003): 5,0 mlrd. USD
Povijest
ritualni ples iz okolice Korhoga
ritualna maska naroda Baule
U sjeveroist. dijelu O. B. utemeljio je u XI. st. narod Senufo državu Kong, koja je opstojala do kraja XIX. st. Dijelovi na S potpadali su pod vlast stare države Gane, a neki sred. i sjev. krajevi nalazili su se u XIII. i XIV. st. u sastavu države Mali, u XV. i XVI. st. države Songhai; zatim postoje kao neovisne državice naroda Mandingo (Mandea) i Baulea (od XVIII. st.). Prve kontakte s područjem O. B. od Europljana imali su Portugalci potkraj XV. st. (s narodima Akan i Kru); na tim se područjima razvija trgovina bjelokošću (prema kojoj država dobiva i ime) i robljem. U XVIII. st. i u prvoj pol. XIX. st. na području O. B. postoji nekoliko franc. trg. naseobina. Nakon zauzimanja gradova Assinije i Grand Bassama (1843), Francuzi postupno šire vlast i na cijelu obalu, a tijekom 1880-ih i na unutrašnjost zemlje. God. 1893. O. B. stječe status zasebne kolonije s guvernerom na čelu. Od kraja XIX. st. započinje i učestaliji protukolon. otpor starosjedilačkog stanovništva (1898–99. ustanak pod vodstvom Samoryja Touréa). God. 1904. O. B. upravno potpada pod Franc. Zap. Afriku. God. 1933. dio Gornje Volte upravno je sjedinjen s O. B. (do 1948). Nakon kapitulacije Francuske u lipnju 1940. kolon. uprava O. B. bila je lojalna vladi maršala Pétainea; nakon iskrcavanja saveznika 1942. prelazi na njihovu stranu. God. 1946. O. B. stječe status franc. prekomorskog teritorija. Iste god. utemeljena je Demokr. stranka Obale Bjelokosti (PDCI) kao sekcija polit. organizacije Afr. demokr. okupljanje, kojoj je temeljni cilj stjecanje drž. neovisnosti. God. 1957. O. B. dobiva ograničenu samoupravu, a iduće god. (nakon referenduma) postaje autonomna republika Francuske Zajednice s predsj. vlade Félixom Houphouët-Boignyjem na čelu. God. 1960. stječe nezavisnost, a predsj. postaje F. Houphouët-Boigny koji sve do svoje smrti (1993) provodi autoritarnu vlast s osloncem na Francusku. Prema ustavu, jedina legalna polit. stranka u zemlji je PDCI. God. 1961. O. B. pristupa Afr.-malgaškoj uniji, a 1963. i Organizaciji afr. jedinstva. Zbog gosp. krize tijekom 1980-ih dolazi do pojačanih unutar. nemira u zemlji. God. 1983. odlučeno je da gl. grad države postane Yamoussoukro, zavičajno mjesto predsj. F. Houphouët-Boignyja. Od 1993. predsj. je Henri Konan Bédié, koji nastavlja politiku svojeg prethodnika; u drž. udaru u prosincu 1999. na vlast dolazi voj. hunta predvođena R. Guéiem. Na izborima u listopadu 2000. izabran je za predsj. oporbeni prvak Laurent Gbagbo, ali su nepravilnosti prilikom provođenja izbora pogodovale razbuktavanju građ. rata.