običaji, oblici ponašanja i djelovanja pojedinaca ili kolektiva utvrđeni u okviru jedne zajednice na osnovi tradicije i naslijeđenih obrazaca koji se prenose s generacije na generaciju; društv. pravila ponašanja koji oblikuju obrasce društveno prihvatljivog i poželjnog vladanja pojedinaca u jednoj zajednici. Javljaju se pretežito kao nepisana pravila vladanja i razlikuju se od prav. normi po spontanosti kojom se oblikuju, kao i oblikom sankcija koje sredina primjenjuje prema prekršiteljima.
Tradicijski o. ustaljeni načini ponašanja s normativnom, ceremonijalnom i simboličkom funkcijom; svojstveni određenoj društv. zajednici, promjenjivi s vremenom i lokalno varijabilni. Obilježavaju važne trenutke čovjekova života: rođenje (kuvada; obrezivanje); krštenje; odrastanje i nastupanje zrelosti (inicijacija); sklapanje braka (svadbeni o.), smrt i pokop (pogrebni o.). Reguliraju odnose među ljudima (pobratimstvo; kumstvo). Prate početak ili dovršetak važnih poslova (oranje; sijanje; žetvu, → dužijanca; prelo; običaji uz gradnju kuće i dr.), s međusobnom radnom pomoći (→ moba), uz agrarne poslove i s magijskim o. za izazivanje kiše (→ dodole). Razdjeljuju i obilježavaju protok vremena tijekom godine pa se održavaju u kući (imendan; krsna slava; Badnjak; Božić; Uskrs) ili su javni godišnji o., često vezani uz vjerski kalendar (betlehemari; koledari; poklade; os. uz Pepelnicu, Cvjetnicu, Spasovo, križarice, Jurjevo; uz 1. svibnja → filipovčice, uz Duhove → kraljice, → Ivanje, Sve svete i Dušni dan). Lokalni o. simbolički obilježavaju regionalne (seoske ili gradske) zajednice. Suvr. sredstva masovnog priopćivanja pogoduju globalnom širenju pojedinih, katkad i komerc., običaja (Dan sv. Patricka, “noć vještica” i sl.).