Ogrizović, Milan, hrvatski dramatičar, pripovjedač, esejist i kritičar (Senj, 12. II. 1877 – Zagreb, 25. VIII. 1923). U književnost ulazi u razdoblju hrvatske moderne tročinskom dramom Dah (1901). Nakon manjih komada, velik uspjeh postiže dramom Hasanaginica (HNK, 1909), koja osvaja hrvatske pozornice. Recepcija drame bila je motivirana i političkim kontekstom odnosa Hrvatske prema BiH. Poslije nastavlja dramatizirati epske predloške, ali s manje uspjeha: Banović Strahinja; Smrt Smail-age Čengića. Pozornost je izazvala posljednja drama Vučina (1921). Ponajbolje novele objavio je u zbirci Tajna vrata, gdje tematizira potragu za nedostižnim i onostranim. Njegovo djelo obilježila je vezanost za HNK, o kojem je napisao, uz prigodne tekstove, Pedeset godina hrvatskog kazališta: (1860–1910) (1919) i Hrvatska opera: (1870–1920) (1920), temeljne knjige hrvatske kazališne povijesti i teatrologije.