oklop, srednjovjekovni za čovjeka i konja
oklop 1. Zaštitna tvorevina na površini tijela nekih životinja. Mnogi kukci imaju čvrst hitinski omotač, napose kornjaši. U riba oklopnjača tijelo je obavijeno čvrstim šesterostranim kožnim pločama. U kornjača je o. građen od koštanih ili rožnatih ploča; sastoji se od leđnog i trbušnog dijela većinom međusobno čvrsto povezanih, s otvorima za glavu, noge i rep. Koža nosoroga na mnogim je dijelovima tijela u tolikoj mjeri zadebljala i očvrsla da predstavlja kožni o. Kod oklopnika iz reda krezubica o. je sastavljen od malih koštanih pločica prevučenih rožnim navlakama. 2. Sredstva za zaštitu žive sile i bojnih sredstava od djelovanja protivnikova oružja. Pojavljuju se u starom vijeku za zaštitu pojedinih dijelova tijela od hladnog, poslije i od vatrenog oružja. Od XIII. st. stavljao se i na konja. Razvojem vatrenog oružja o. nestaje kao sredstvo osobne zaštite, s izuzetkom kacige i pancirnih prsluka, ali se zaštićuju zajednička bojna sredstva: brodovi, zrakoplovi, utvrde i oklopna vozila. Danas se pod o. ugl. razumijevaju oklopljena bojna vozila, tenkovi i transporteri.