okluzija (lat.) 1. fiz Uklapanje čestica krute, tekuće ili plinovite tvari u čvrsto tijelo (npr. mjehurići plinova u lijevanim metalima, vodik u kristalnoj rešetki paladija). 2. geogr Završna faza u razvoju ciklone kod koje je topao zrak podignut u visinu, a pri tlu ostaje hladnija zračna masa. 3. med Začepljenje nekih šupljih organa stranim tijelom ili unutar. patološkom tvorevinom (npr. o. krvnih žila trombom ili embolom, o. bronha stranim tijelom). 4. med O. oka, zatvaranje oka zavojem zbog ozljeda, upala i nakon operacijskih zahvata te u liječenju ambliopije (zatvaranje boljeg oka da bi se stimulirala fiksacija slabovidnog oka). 5. U stomatologiji, o. zuba, dodir žvačnih površina nasuprotnih zuba gornje i donje čeljusti. 6. lingv Potpuno zatvaranje prolaza zračne struje pri izgovaranju nekih glasova (okluziva): p, b, t, d, k, g.