oksigenoterapija (grč.), liječenje kisikom. Primjenjuje se u slučaju akutne nestašice kisika, i to inhalacijom kisika, u šatoru za kisik, u inkubatoru (za nedonoščad), u posebno uređenim prostorijama, zatim pri reanimaciji kod otrovanja plinovima, npr. ugljičnim monoksidom, lijekovima, kod davljenja, udara el. struje, kod oštećenja pluća i dišnih putova, akutne dekompenzacije srca, kod oštećenja sred. živčanog sustava, u šoku, stanjima nakon teških operacija. Dugotrajna o. može uzrokovati otrovanje kisikom.