Olav (Olaf) II. Haraldsson
Olav (Olaf) II. Haraldsson (sv. Olav), norveški kralj (Ringerike, 995 – kraj Stiklestada, 29. VII. 1030). Sin Haralda Grenskea i Åste Gudbrandsdatter, polubrat (po majčinoj strani) → Haralda III. Hardrådea. Kao vikinški vođa pustošio diljem Engleske, ratovao i na području Španjolske i Francuske. Odgojen kao poganin; 1013. u Francuskoj primio kršćanstvo. Vodio ratove protiv Danaca i Šveđana (od 1013), koji su od 1000. vladali Norveškom. Nakon postignutih uspjeha proglasio se kraljem 1015. God. 1024. proglasio prvi zapisani zakon u norveškoj povijesti. Pred napadom danskoga kralja → Knuta I. Velikog i domaćih pobunjenika prisiljen na bijeg u Rusiju (1028). Vratio se u Norvešku kako bi ponovno stekao kraljevsku vlast, ali je poginuo u bitki kraj Stiklestada. Tijekom svoje vladavine nastavio provoditi kristijanizaciju. Kanoniziran 1031. Posljednji katolički svetac kojega priznaje i Pravoslavna crkva. Svetac zaštitnik Norveške.