ontologija (grč.), u filozofiji, nauk o bitku, učenje o biću (grč. on he on; lat. ens ut ens). S obzirom na samu stvar, njezini korijeni sežu do Aristotelove “prve filozofije”, koja ne promatra biće pod nekim ograničenim vidom, nego onako kako je ono po sebi u svojoj biti, to znači u svojem sveobuhvatnom obzoru bitka. U aristotelovskoj tradiciji o. je bitno povezana s teleološkim razmatranjem o vrhovnom biću. Sam pojam pojavljuje se u XVII. st. i s Ch. Wolffom označava prvi dio metafizike (methaphysica generalis), za razliku od specijalne metafizike (koja obuhvaća racionalnu ili naravnu teologiju, kozmologiju i psihologiju). Novovj. filozofija na različite načine preuzima pojam ontologije (Kant, Husserl, Hartmann, Heidegger i dr.), a protive se ontologijskom mišljenju filoz. pravci usmjereni prema logici, matematici i modelu prirodoznanstv. spoznaje (logički pozitivizam, analitička filozofija i dr.).