operacionalizam, pravac u kritičkoj teoriji znanosti koji je uveo P. W. Bridgeman (Logika moderne fizike, 1927), a naučava da se fizikalni pojmovi definiraju kroz odgovarajuće eksperimentalne operacije i postupke mjerenja. Zakoni i pojmovi ne postoje nezavisno, sami po sebi, nego samo u okvirima znanstv. postupaka u kojima se potvrđuje ili odriče njihovo postojanje. Izvan fizike o. je prevladao i u empirijskoj psihologiji, osobito u SAD-u (biheviorizam). H. Dingler ga uvodi u znanost općenito, zahtijevajući uređeni stroj zajamčenog znanja na bazi tehničko-logičkih kao i tehničko-rukotvornih operacija, po uzoru na geometriju. S tog je polazišta P. Lorenzen razvio operativnu logiku.