opsjednutost, stanje u kojem se nađe čovjek kada ga zaposjednu nadnaravne duhovne sile. U nekim religijama označava obuzetost mračnim okultnim ili demonskim silama. Vjerovanje u o. čovjekova duha prisutna je u asirsko-babilonskoj religiji, u Bibliji, rjeđe u Starom zavjetu (Šaulova o.), u ant. židovstvu, puno više u Novom zavjetu i ranom kršćanstvu. Danas je ne priznaje većina evangeličkih crkava, a u katolicizmu postoji Kanonskim pravom određen obrednik (pravilnik) molitava za istjerivanje duhova (egzorcizam). Prema kat. tradic. teologiji, ljudska je volja svom duševnošću podčinjena zloduhu koji ga tjera činiti neobične stvari i govoriti mnoge jezike. Nisu još posve istražena mjerila za razlikovanje o. od psih. poremećaja i bolesti.