optička aktivnost, svojstvo nekih org. spojeva da zakreću ravninu polarizacije svjetlosti zato što u molekuli sadrže asimetrični ugljikov atom. Npr. mliječna kiselina ima dva optička izomera: lijevi i desni. Optički aktivne tvari upotrebljavaju se u polarimetrima, uređajima za mjerenje stupnja optičke aktivnosti otopina. Zakretanje ravnine polarizacije otkrio je M. Faraday (1845).