ordalije (srednjovj. lat.), u starogermanskom pravu, naziv za Božje sudove; srednjovj. sudski postupak kod germanskih naroda; sastojao se u tome da je optuženi dokazivao svoju krivnju ili nevinost tako da je morao izdržati neke po život opasne kušnje, ovisno o staležu – dvoboj (slobodnjak), vađenje prstena iz vrele vode, nošenje usijanog željeza (kmetovi i žene) i sl. Oslobođen bi bio tko je ostao neozlijeđen.