organ (grč.) 1. biol Dio biljnog, životinjskog ili ljudskog tijela s određenom funkcijom. Građen od različitih tkiva. Više o. može zajednički obavljati određene funkcije čineći org. sustav. U čovjeka i viših životinja razlikuje se nekoliko sustava organa: za pokretanje, za disanje, krvni optjecaj, probavu, izlučivanje, razmnožavanje, pokrovni sustav, živčani sustav, sustav osjetila, sustav žlijezda s unutar. lučenjem. Biljni o. dijele se u vegetativne (koji služe održanju jedinke: prehrani i rastu) i generativne (koji služe održanju vrste). Umjetni o. su mehan. ili elektron. naprave i ugrađuju se u organizam obavljajući funkciju oštećenog o. (umjetno srce, umjetni zglobovi, umjetna pužnica i dr.). 2. filoz Odijeljeni dio neke cjeline, organizma, koji svrhovito služi toj cjelini. Prema R. Emersonu, Ch. Kappu i drugima, postoji određena “projekcija organa”, koja se sastoji u tome da su razna oruđa i oružja u čovjekovim rukama oponašanje i produženje njegovih organa. Organološko mišljenje zasniva se na ideji o nerazlučivoj cjelini ili se uopće služi biol. analogijom. 3. Ustanova ili organizacijska (radna) jedinica koja obavlja zadaće iz područja javnog, društv. ili polit. života; ustanova ili organizacija koja je dio šireg sustava javne vlasti ili polit. sustava zemlje; pojedinci (ili ustanove) koji obavljaju javnu funkciju; predstavnici takve ustanove ili radne jedinice; novine, periodično izdanje ili glasilo neke stranke, udruženja i sl. Organi reda, policajci.