ortoeopija (grč.) ili pravogovor 1. Pravilan izgovor kojega jezika. 2. Skup pravila koja služe kao uzor za pravilan izgovor kojega jezika. 3. Područje jezikoslovlja koje se time bavi. Tako ortoepska pravila kažu da se riječ riječ u standardnom jeziku kao neutralna izgovara s jednim slogom, s dugosilaznim naglaskom, s određenom kvalitetom izgovora pojedinih glasova (čime se bavi ortofonija), itd.