Osijek, kužni pil na Trgu sv. Trojstva u Tvrđi
Osijek
Osijek (mađarski Eszék; njemački Essegg; antička Mursa), grad te gradsko upravno i županijsko središte u Osječko-baranjskoj županiji. Leži na 94 m nadmorske visine, 25 km uzvodno od utoka Drave u Dunav. Grad ima 84 104 stanovnika, a gradsko upravno područje 108 048 stanovnika (2011). Makroregionalno je središte istočne Hrvatske. Važno je željezničko i cestovno čvorište, s međunarodnom riječnom lukom (od 1975) na desnoj obali Drave, te zračnom lukom. Industrijsko je, trgovačko i kulturno središte. Uz rafineriju nafte, razvijene su prehrambena (šećer, brašno), kemijska (Saponia), tekstilna i drvna (namještaj) industrija te proizvodnja poljoprivrednih strojeva, obuće, svile i dr. Pivovara datira iz XIX. st. U okolici je razvijena poljoprivreda (uzgoj žitarica, šećerne repe) i stočarstvo (goveda i svinje) te mljekarstvo. Tiskaru su 1735. osnovali franjevci. U gradu su župna crkva sv. Mihovila, crkva Sv. križa, franjevački samostan, kapucinski samostan, župna crkva sv. Marije, neogotička crkva sv. Petra i Pavla, pravoslavna crkva. Muzej Slavonije izgrađen je 1877., a Hrvatsko narodno kazalište 1907. Gimnazija je otvorena 1729., a Sveučilište „Josip Juraj Strossmayer“ osnovano je 1975. U gradu djeluju Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU te Centar za unapređenje stočarstva.
Sastoji se od Gornjega grada, Donjega grada, Tvrđe, Retfale i Novoga grada. Na području današnjega Donjega grada uz pretpovijesnu utvrdu podignut je u vrijeme ratova rimskoga cara Trajana velik vojni tabor. Nakon odlaska vojske, tabor su naselili rimski veterani i trgovci, čijem je naselju car Hadrijan dodijelio status kolonije. Colonia Aelia Mursa, smještena u blizini dunavskoga limesa, nalazila se je uz Sirmij, najvažnije rimsko središte na jugoistoku Panonije. Utvrđeni srednjovjekovni grad bio je velik poput današnje Tvrđe; u sjeveroistočnom uglu nalazio se kaštel, koji je u XIV. i XV. st. bio u posjedu obitelji Korođi, poslije obitelji Čupor, Ungar i Gereb. Tijekom pohoda na Ugarsku, sultan Sulejman II. zauzeo je 1526. grad te dao izgraditi snažnu tvrđavu i most preko Drave (1566). Grad se u doba osmanske vladavine proširio izvan zidina. Nakon prestanka osmanskoga vrhovništva potkraj XVII. st. grad je reurbaniziran i pretvoren u barokni grad tvrđavu. Godine 1745. postaje sjedište Virovitičke županije. Tri gradske cjeline (Gornji grad, Tvrđava, Donji grad) povezane su 1786. u jedinstvenu općinu. Od druge polovice XVIII. st. grad doživljava brz gospodarski razvoj (trgovina, sajmovi, riječni promet, industrija). Teška razaranja dogodila su se tijekom srpske agresije u Domovinskom ratu.