osnova, u gramatici, nepromjenjivi dio promjenjivih riječi, dio riječi koji ima leksičko značenje. Dobiva se tako da se izostave oblični nastavci: npr., za imenice genitivni (nastavak, nastavk-a; osnova, osnov-e; tijelo, tijel-a, osnove su nastavk-, osnov-, tijel-). Glagoli imaju infinitivnu ili infinitivno-aoristnu osnovu (izostavi se -ti: ima-, dignu-; za glagole na -ći i neke druge drugačije), i prezentsku (izostavi se nastavak 3. l. mn., npr. izostav-, dign-, mog-, rek-).