ostinato (lat.), stalno ponavljanje iste melodičko-ritamske figure u nekoj od dionica skladbe. Najranije i najčešće primjenjivan u dionici basa (ostinatni bas, talijanski basso ostinato), još u XIII. stoljeću temeljna je značajka nekih tadašnjih glazbenih oblika (follia, pes, ground), u polifoniji služi kao ležeći bas (Orgelpunkt) i konstruktivni temelj polifonih varijacija (→ passacaglia). Primjenjuje se i u suvremenoj glazbi i u jazzu (riff).