Oziris, Oziris i Izida
Oziris (staroegip. user moćan), u egip. mitologiji, vrhovno božanstvo uz boga Raa. Bog mrtvih i zagrobnog života, ujedno bog sunca i plodnosti prirode. Sin boga zemlje Geba i božice neba Nut. Ubio ga i raskomadao brat Set i razasuo po čitavom Egiptu. Ponovno ga oživjela žena i sestra, božica Izida, i s njim rodila sina Hora. Bog Hor je zatim osvetio oca i ubio Seta te postao vladar Egipta. O. odlazi u podzemlje gdje je ponovno oživio, postao sudac i vladar umrlih te simbol besmrtnosti. Mit o Ozirisovoj smrti i ponovnom ustajanju simbolički označava cikluse u prirodi, godišnju sjetvu i novi rast žita. Kao što se Hor utjelovljuje u vladajućem faraonu, tako je O. prototip umrlog faraona i svakog umrlog Egipćanina, koji je težio vječnom životu, čemu je i služio ritual mumificiranja. Najpoznatije svetište mu je bilo u Abidu u Gornjem Egiptu. Prikazivan sa štapom i bičem u ruci, na glavi kruna i dva nojeva pera. Poslije se kult proširio u Grčku i Rim.