paleobotanika (grč.) (stariji nazivi paleofitologija, fitopaleontologija), grana paleontologije koja izučava biljne fosile i razvoj biljnih vrsta kroz pojedina geol. razdoblja. Najniži biljni fosili bili su razvijeni u arhaiku i otada traje neprestani razvoj pojedinih biljnih skupina. Geol. i klimatske promjene odražavale su se na floru davnih geol. razdoblja te se rekonstrukcijom tadašnje flore mogu utvrditi i ekol. uvjeti koji su prevladavali na nekom području.