Palmira, ruševine antičkoga grada
Palmira (grč. Palmýra, lat. Palmyra), oaza s ruševinama ant. grada, današnje naselje Tadmur si od Damaska. Grad osnovan u ←III. st.; zarana izrasta u važno trg.-prom. čvorište na karavanskom putu od Sredozemlja do Eufrata. U doba cara Tiberija (14–37) pripala Rimljanima; za cara Hadrijana (117–138) stječe široku autonomiju, a za Karakale (211–217) status kolonije. Palmirski knez Odenat (258–267), koji je priznavao rim. vrhovništvo, proširio je palmirsku državu diljem Mezopotamije, a za vladanja njegove udovice Zenobije i sina Vabalata, i do Egipta i Male Azije. Tada se faktički i odvaja od Rima. God. 272. car Aurelijan razara Palmiru. Djelomično je obnavljaju carevi Dioklecijan i Justinijan I. (528). God. 638. osvajaju je Arapi i razaraju 744. Sačuvane su ruševine nekoć raskošnih graditeljskih zdanja (Baalovo svetište, trg, ulice, palače, kazalište, kršć. bazilike i dr.) i skulpture koje odaju spoj graditeljskog naslijeđa Bliskog istoka i klasične rim. umjetnosti. Na Uneskovu popisu svj. kult. baštine.