panvitalizam (lat.), filoz. učenje po kojem se svekolika zbilja temelji na životu, a život je i sam bitak svijeta. Zastupao ga je R. Francé (Bios, 1921), a u svojevrsnom obliku i H. Bergson. Panvitalizmu je sličan panbiotizam (P. Carus), koji naučava o apsolutnoj prevlasti života nad čitavom prirodom.