Boris Papandopulo
Papandopulo, Boris, hrvatski skladatelj i dirigent (Bad Honnef, 25. II. 1906 – Zagreb, 16. X. 1991). Studirao u Zagrebu (kompoziciju) i Beču (dirigiranje). Sin → Maje Strozzi-Pečić. Zborovođa u Zagrebu, dirigent Društvenog orkestra Hrvatskoga glazbenog zavoda, dirigent i profesor na glazbenoj školi u Splitu, od 1940. dirigent Opere i Simfonijskog orkestra Radio Zagreba, nakon 1945. ravnatelj i dirigent Opere u Rijeci, operni dirigent u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Neko vrijeme stalni gost dirigent Opere u Kairu. Bavio se i glazbenom kritikom i publicistikom. Napisao više od 400 skladba svih vrsta. Među njima su simfonije, simfonijske pjesme, uvertire, divertimenta, suite, sonate, skladbe za gudače, deset koncerata i koncertantnih djela za razne instrumente uz orkestar, zatim trija, kvartete, kvintete, sekstete, fantazije i mnoge druge skladbe raznih naziva za raznolike komorne sastave; sonate, suite, partite, varijacije, studije, preludije i plesove za klavir, dvadesetak improvizacija, studija, preludija za solo instrumente; desetke skladba za solo glas uz razne instrumentalne sastave, uz klavir ili koje drugo glazbalo. Zatim raznovrsna veća vokalno-instrumentalna djela (dvadesetak kantata) i mnogobrojni zborovi. Za glazbenu je scenu napisao osam opera, petnaestak baleta, igrokaze i melodrame, te scensku i filmsku glazbu, više obradbi i instrumentacija, oratorij, misu, borbene i masovne pjesme. Objavio niz studija, članaka i kritika. Bio je redoviti član HAZU, dobitnik više najprestižnijih nagrada (Nagrada Vlade FNRJ, dvije Nagrade grada Zagreba, Nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor”, Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, Nagrada AVNOJ-a).