papir, formati papira
papir (grč. preko njem.), netkano tkivo vlakana biljnog podrijetla. Ručno rađen u formi lista, strojno u obliku kontinuirane trake. Prema predaji, proizveo ga je u Kini Ts’ai Lun 105. Umjesto dotad korištenih svilenih krpa, koje su se usitnjavale i razmakale u rijetku kašu koja je osušena davala neku vrstu tanka papira, upotrijebio je koru biljaka, pamučne otpatke, stare ribarske mreže i sl. Tajnu pronalaska papira Kinezi su sačuvali 400–500 g., kada se proizvodnja proširila u Koreju i Japan. U VIII. st. Kinezi su tajnu otkrili Perzijancima, od njih su trgovci prenijeli p. u Egipat i Maroko te u XII. st. u Španjolsku, odakle se preko Italije u XIII. st. raširio po cijeloj Europi. U Fabrianu kraj Ancone započeo je 1276. raditi prvi mlin za p., a proizvodnja je nastavljena do danas. Talijani su prvi uveli vodeni žig, što će postati obilježje papira proizvedenog u Europi. Francuzi su prvi mlin za p. uspostavili 1338. u Troyesu, a Nijemci 1390. u blizini Nürnberga. Najstarija knjiga pisana na p. na području Hrvatske je Trogirski evanđelistar iz 1259. Prvi stroj za proizvodnju papira konstruirao je 1799. Francuz N. L. Robert, korektor tiskare Didot. Prema namjeni (za pisanje, crtanje, graf. otiske, tiskanje različitih publikacija, pakiranje i dr.), podrijetlu sirovine i načinu izrade, proizvodi se p. različite debljine i kvalitete, i u različitim formatima.