parataksa (grčki: parátaxis vrstanje, slaganje), slaganje međusobno nezavisnih rečenica (povezanih sadržajem) ili dijelova rečenica, u načelu bez veznika ili kakvih drugih čestica. Na primjer, Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. Ti su dijelovi u parataksi, i imamo asindet (bez veznikâ; da ti dijelovi imaju i veznike, imali bismo polisindet).