maroniti, libanonski kršćani sirijskog obreda. Njihovi počeci i ime vezani su za sirijskog monaha sv. Marona, čiji je samostan (Mar-Maron) nakon njegove smrti postao središte oporbe protiv monofizita nakon Kalcedonskoga sabora (451). Maronovi nasljednici osnivali su mnogobrojne samostane na obalama Oronta (Sirija); u VII. st. izabrali su patrijarha i postupno se naseljavali u Libanon. Za križarskih ratova došli su u dodir s Rimom i 1182. ujedinili se s Kat. crkvom. Često su proganjani za mamelučke (1250–1517) i osman. vladavine (1517–1918). Druzi su počinili 1860. velike pokolje nad njima, a za građ. rata u Libanonu (1975) mnogi su m. emigrirali.