parodija (grč.) 1. Knjiž. djelo u kojem se nekom ozbiljnom djelu, ne mijenjajući oblik, ton, a često ni ritam ni rečenične konstrukcije, podmeće satiričan sadržaj; p. često nije samo kritika knjige, pisca ili knjiž. stila, nego i kult. i javnog života; najveći grč. parodist bio je Aristofan (parodirao Eshilova i Euripidova djela); poznata parodija u hrv. književnosti je Smrt babe Čengićkinje A. Kovačića. 2. pren Iskrivljavanje, nagrđivanje predložaka, loša reprodukcija ili kopija nečega što se željelo oponašati.