Pascal, Blaise, franc. filozof, matematičar i fizičar (Clermont-Ferrand, 19. VI. 1623 – Pariz, 19. VIII. 1662). Dao važne doprinose u mnogim područjima znanosti tako da se njegovim imenom nazivaju neka dostignuća u znanosti. Ne znajući za Euklida, kao dječak otkrio da je zbroj kutova u trokutu jednak dvama pravim kutovima. Napisao djelo o presjecima stošca, dao tablični prikaz binomnih koeficijenata u Traktatu o aritmetičkom trokutu (1653). Danas se to zove Pascalov trokut, tj. brojevi poredani u trokutastu shemu tako da treći red predstavlja koeficijente u rastavu (a + b)2, četvrti u rastavu (a + b)3, peti u rastavu (a + b)4, šesti u rastavu (a + b)5 itd. Bilo koji broj u bilo kojem retku dobije se kao zbroj dvaju brojeva u prethodnom retku koji se nalaze iznad njega. Taj su trokut poznavali kin. matematičari, stari Indijci, arap. matematičar al-Kaši. Prvi formulirao i primjenjivao načelo mat. indukcije, jedan je od utemeljitelja teorije vjerojatnosti (1654) i mat. analize, dao važne doprinose projektivnoj geometriji. Konstruirao nekoliko računskih strojeva. U hidrodinamici je poznat Pascalov zakon koji kaže da se tlak u posudi prenosi na sve strane jednako. Konstruirao hidrauličnu prešu, pisao rasprave o vakuumu (1647), utvrdio da se tlak zraka smanjuje s visinom (pokusi u Parizu 1648). Nakon 1654. posvetio se religijskom životu te pisao djela iz teologije i filozofije. Najznačajnije filoz. djelo Misli.