patent (lat.) 1. U feud. monarhijama, vladarska isprava kojom se podjeljuje neko pravo ili privilegij; dekret, edikt, ukaz. Također i isprava kojom nadležno tijelo drž. uprave podjeljuje neko pravo. 2. Isprava kojom se zaštićuje pravo iskorištavanja nekog izuma. Prvi patentni dokument izdala je Venecija 1474, dok je prvi pravi zakon koji određuje pravila korištenja patenata donijela Velika Britanija 1623. (Statue of monopolies). Nosilac patenta ima isključivo pravo korištenja zaštićenog izuma, te raspolaganja patentom (prijenos patenta, davanje licence za korištenje patenta) na području gdje ga je patentirao (zaštitio) i u vremenu koje određuje zakon ili neki drugi služb. akt pojedine države.