patron (lat.) 1. Pokrovitelj, zaštitnik; gospodar, poslodavac. 2. U ant. Rimu, patricij zaštitnik klijenata i libertina, kojima je po dužnosti pružao zaštitu, a oni su za nj obavljali neke službe. Imao je pravo i na dio njihove ostavštine. Poslije su čitave pokrajine, općine i gradovi uzimali za p. utjecajne rim. patricije (senatore, magistrate) da im štite interese, da ih zastupaju pred sudom, da se brinu za izgradnju i sl. Vojskovođe su uzimali patronat nad osvojenim pokrajinama, a utemeljitelji kolonija nad kolonijama. 3. U kršć. sr. vijeku, svetac zaštitnik zemlje (npr. sv. Patrik Irske), grada (npr. sv. Vlaho Dubrovnika), bratovština, cehova i sl. 4. U srednjovj. crkv. pravu, osnivač ili prav. nasljednik osnivača crkve, samostana, kapele ili beneficija. 5. Pokrovitelj umjetnika.