Pavao iz Samosate, starokršć. teolog i biskup (?, o. 200 – ?, nakon 273). Antiohijski biskup od 260; kao predstavnik antiohijske teol. škole zastupao tezu o strogom jedinstvu Kristove božanske biti i ljudske osobe. Zbog toga osuđivan na dvjema sinodama (264. i 268), ali je mogao ostati u službi do 272. Jedna skupina njegovih sljedbenika (paulijanisti) održali su se do IV. st. Drže ga pretečom Nestorija.