plug, XX. st.
plug, XIX. st.
plug, oruđe za rahljenje i (djelomice) drobljenje gornjih slojeva tla; obično ga vuku životinje ili strojevi. Najstariji plugovi potječu iz neolitika (←3000) s područja Mezopotamije. U hrv. tradicijskom ratarstvu drveni je p. bio sastavljen od dviju ručki za upravljanje, spojenih na vodoravni dio (plaz); na njemu je željezno sječivo (lemeš) kojim se zemlja reže vodoravno; u koljenasto je rudo (gredelj) usađen željezni nož (crtalo) za okomito rezanje, a uz plaz je uspravno smještena daska, kojom se zemlja prevrće. Izrađivali su ih seoski kolari i kovači. Bili su u uporabi do kraja XIX. st., kada su ih potisnuli željezni, tvorničke proizvodnje.