pluralizam (od lat.) 1. U politici, doktrina i praksa koja priznaje i zastupa postojanje različitih društv., polit., kult. i vjerskih interesa i ideja i zagovara njihovo pravo da se slobodno očituju i organiziraju. Stranački p., pojam koji označava postojanje dviju ili više polit. stranaka koje zastupaju različite interese i ideje. P. interesa, sustav liberalno-demokr. društv. odnosa koji priznaje postojanje više stranaka. 2. U pravu, p. vlasništva, istodobno postojanje i funkcioniranje različitih oblika vlasništva. 3. U filozofiji, oznaka za shvaćanje stvarnosti kao sastavljene od više principa i bića; suprotno od monizma. Isprva je u XVII. i XVIII. st. označavao suprotnost egoizmu, a u XIX. st. primjenjivali su ga monisti kao oznaku za njima oprečne stavove. Danas p. označava općenito nazor da je zbilja sazdana od temeljnih dijelova međusobno nespojivih, te je raščlanjena na više područja i stupnjeva bitka koji se ne mogu izvesti jedan od drugoga. Također znači mnoštvo kultura, svjetonazora, pogleda na život, društv. uređenja, filoz. i znanstv. utemeljenja i metoda itd., a i uvažavanje različitih stavova u onoj mjeri u kojoj su oni sposobni i pripravni za takvo uvažavanje.