putopis, knjiž. vrsta u kojoj pisac iznosi svoje dojmove o predjelima kojima je proputovao, zanimljivosti o njihovoj povijesti i sadašnjosti te životu i običajima njihovih stanovnika. Kompozicija putopisa ne temelji se na razvoju radnje, nego na kretanju pripovjedača kroz prostor. Putopisi postoje već u ant. književnosti (perijegeze), a razvoj doživljavaju u XVIII. i XIX. st. Iz tog razdoblja postoji znatan broj putopisa zapadnoeur. autora koji opisuju slav. i balk. zemlje. P. može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim i novinarskim (publicističkim) stilom. Kao hibridni žanr, danas često ujedinjuje i etnološka istraživanja i kulturalne analize.