pečat, Gradeca iz XIV. st.
pečat, gradskog ceha mačara i bravara, XVI. st. Zagreb, Muzej grada
pečat, Stolnoga zagrebačkoga kaptola
pečat (žig), naprava koja sadrži određeni reljefni prikaz te ime ustanove ili priv. osobe, a čija je osnovna namjena davanje prav. vjerodostojnosti izdanom dokumentu, ispravi ili povelji. Također, znak koji nastaje preslikom pečata na prir. vosak ili izravno na ispravu. Upotreba pečata počinje s ustrojem starovjekovnih država, odn. s pojavom snažne sred. vlasti i drž. adm.-polit. aparata, a u cilju ovjeravanja dokumenata izdanih od vladara ili drugih drž. ustanova. Prvi poznati pečati rabili su se u Mezopotamiji i u državama Indij. potkontinenta (←III. tisućljeće), a potom u Egiptu i Asiriji. Među ant. civilizacijama mediteranskog bazena pečate su rabili Etruščani, Grci i Rimljani, a pečaćenje su vršili graviranim gemama, odn. prstenovima pečatnjacima. Daljnji razvitak pečata dogodio se tijekom sr. vijeka pa su oni korišteni u kancelarijama svjetovnih vladara (carskim, kraljevskim) i kancelarijama duhovnih vlasti (papinska kurija, biskupi, kaptoli). U razvijenom i kasnom sr. vijeku pečate su imali i predstavnici svjetovnih vlasti u pojedinim regijama, predstavnici vlasti urbanih društava (knezovi, hercezi, banovi, grad. magistrati i komunalna vijeća), a pečati su bili i vidljiv izraz autonomije srednjovj. sveučilišta. Metali iz kojega su izrađivani srednjovj. pečati bili su zlato, srebro i olovo, a nerijetko su takvi pečati otiskivani na vrpce koje su visjele uz izdane dokumente. Osnovni elementi srednjovj. pečata bili su slikovni (prikazi pojedinih svetaca, svjetovnih osoba, grbova i sl.) i pisani dio, koji je u zap. zemljama najčešće bio ispisan čitkom lat. kapitalom, a poslije i drugim lat. pismima. U ist. Europi rabila se ćirilica, a pečati na jugoistoku Europe povremeno su imali i glagoljska pismena. Temeljni oblici pečata ovisili su o vrsti materijala iz kojega su izrađeni, pa su mogli biti okrugli, ovalni, duguljasti, u obliku štita ili drugih geometrijskih oblika. Zbog velikog značenja pečata kao najvažnijeg instrumenta vjerodostojnosti isprave, na dvorovima srednjovj. svjetovnih vladara uspostavljena je dužnost čuvara drž. (vladarskog) pečata (lat. sigilli custos), koja je u nekim zemljama očuvana i do danas (Francuska, Italija, Vel. Britanija).