Pejović, Danilo, hrvatski filozof (Ludbreg, 6. III. 1928 – Zagreb, 4. X. 2007). Diplomirao i doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, redoviti profesor povijesti filozofije i estetike. Urednik časopisa Praxis (1964–66), Kritika (1966–71) i Republika (1970–71). Pretežito se bavio pitanjima novije filozofije, istražujući osobito čovjekov odnos prema fenomenima suvremenoga svijeta kao što su tehnika, znanost, umjetnost, priroda i ekologija, mediji, globalizacija i sl. Njegove rasprave zadiru u različita filozofska područja i discipline, na primjer od ontologije do umjetnosti i hermeneutike. Glavna djela: Francuska prosvjetiteljska filozofija (1957), Realni svijet: temelji ontologije Nicolaia Hartmanna (1960), Protiv struje (1965), Suvremena filozofija Zapada (1967), Sistem i egzistencija (1970), Hermeneutika, znanost i praktična filozofija (1983), Duh i sloboda (1992), Oproštaj od moderne (1993), Veliki učitelji mišljenja (2002).