pergamena (lat.), pergament, pisaći materijal dobiven posebnom preradom kože ovaca ili koza. Najstariji zapis u obliku svitka iz ←2200. sačuvan je u Egiptu. Naziv p. prema gradu Pergamu, u kojem se u ←II. st., zbog naraslih potreba novoosnovane kralj. knjižnice i nakon što su egip. vladari zabranili izvoz papirusa u taj grad, počela više proizvoditi. Troškovi proizvodnje p. bili su viši nego proizvodnje papirusa, pa je papirus bio gl. materijal za pisanje do pojave kršćanstva. Kršćani i Židovi tražili su trajniji materijal za pisanje svetih tekstova i više su se koristili pergamenom, pa je i dotadašnji svitak postupno zamijenio nov oblik knjige – kodeks. Do kraja XV. st. p. će biti najvažnija podloga za pisanje u Europi. Na p. se moglo pisati na objema stranama (recto i verso), a često se rabila i više puta, brisao se stari tekst i pisao novi (→ palimpsest). U kasnom sr. vijeku zamijenit će je papir. P. je od davnina služila i za uvez knjiga.