pesimizam (iz lat.), duševno raspoloženje u kojem se ističu samo najgori vidici stvarnosti i u kojem se sve životne okolnosti ukazuju kao nepovoljne. Karakterna sklonost koja u svemu vidi samo neugodnu, štetnu stranu. U filozofiji, nazor prema kojem u svijetu i životu prevladava bol nad ugodom, zlo nad dobrim. Biće je u svim svojim vidicima (svijet, život, čovjek, povijest itd.) zlo, a postojeći svijet najgori od svih mogućih. Taj apsolutni p. učinio je A. Schopenhauer temeljem svojeg filoz. sustava i suprotstavio ga Leibnizovu optimizmu o svijetu kao najboljem od svih mogućih. F. Nietzsche prevladava p. tragičnim optimizmom. Mnogi religijski sustavi sublimiraju p., neki ontološkim (budizam, mazdaizam, maniheizam), drugi etičkim pesimizmom (stoicizam, židovstvo, kršćanstvo, islam).