pijetizam (njemački: Pietismus preko latinskoga: pietas, pietatis pobožnost), duhovni pokret nastao unutar njemačkoga protestantizma na prijelazu XVII. i XVIII stoljeća kao reakcija na Lutherov racionalizam i nauk o opravdanju po vjeri i o Bibliji kao jedinom izvoru vjere. Osnivač pokreta → Philipp Jacob Spener (1635–1705) isticao je potrebu unutarnje pobožnosti i obavljanje dobrih djela. Organizirao je u Frankfurtu pobožne skupine (collegia pietatis), čiji su se članovi nazivali pijetistima. Napadan od službenoga luteranstva, isticao je osobito potrebu narodne prosvjete; u XVIII. i XIX. stoljeću utjecao na prosvjetiteljski pokret, školstvo, pedagogiju, filozofiju i književnost. Iz pijetizma nastaju razne religiozne struje i zajednice, osobito u Americi; a u XIX. stoljeću oživljava u mističnim, natkonfesionalnim i romantičnim tendencijama (neopijetizam). U širem smislu, sve što naginje religioznoj mistici i pretjeranoj pobožnosti.