platonizam, filozofija Platona, njegovih učenika i kasnijih nastavljača u Akademiji. Najprije označava izgradnju Platonova mišljenja u sustav njegova učenja u atenskoj Akademiji. Potom se proteže na preobrazbu i daljnje oblikovanje Platonova nauka u novoplatonizmu, osobito, nakon srednjovj. prevlasti aristotelovske filozofije, na ponovnu recepciju Platona u svezi s novim utemeljenjem Akademije u Firenci 1459. (zaklada Cosima de’ Medicija). Prisutan je tako u renesansnoj filozofiji (M. Ficino, Pico della Mirandola, F. Petrić i dr.), a snažan je poticaj tadašnjem razvitku znanosti (G. Galilei, N. Kopernik, J. Kepler) i polit. misli (F. Bacon, Th. More, T. Campanella). Daljnji utjecaj Platonova učenja o idejama očit je prije svega u povijesti filoz. idealizma. F. Nietzsche i A. N. Whitehead u najširem su smislu platonizmom nazivali cjelokupnu zapadnjačko-europsku filozofiju.