plemstvo, povelja kojom car Franjo Josip I. podjeljuje plemstvo dr. Vatroslavu Jagiću, Beč 14. X. 1908.
plemstvo, grbovnica Ivana Zabokog, XVI. st.
plemstvo, rodoslovlje obitelji
Schwarzenberger
plemstvo, društveno, pravno i politički privilegirani društv. stalež koji se javlja već u starim civilizacijama (Egipat, Mezopotamija, Indija, Grčka, Rim itd.), ali se kao definirani društv. stalež formira tek tijekom sr. vijeka. Budući da je p. nastajalo kroz dugo vremensko razdoblje (od kasne antike do XIV. st.), diljem Europe i u različitim okolnostima, ne predstavlja jedinstvenu skupinu. Razlikovalo se i po načinima organizacije (plemićki rodovi, plemićke općine), i po nazivima koji su se upotrebljavali u vrelima za označivanje njegovih pripadnika (npr. nobiles, proceres, maiores, magnates, barones, primates). Ipak, ono posjeduje i neke zajedničke karakteristike. Primarna uloga svih skupina, iz kojih će se p. razviti, bila je u ranome sr. vijeku vojna, a pripadnost njima bila je u najvećem dijelu zasnovana na krvnoj vezi. Pripadnici p. temeljili su moć i bogatstvo na pravu posjedovanja zemlje i na pravu sudjelovanja u polit. životu, kao i na nizu drugih povlastica (oslobođenje od poreza, pravo sudovanja itd.), a svoja su sjedišta imali (uz izuzetak grad. plemstva) u izvangradskim područjima. P. karakterizira i prevladavanje endogamnih bračnih strategija, te poseban kodeks časti. U nekim zemljama bilo je hijerarhijski organizirano, pa unutar njega nalazimo različite rangove, dok je u drugima (npr. Poljskoj) bilo pravno izjednačeno. Posebnu skupinu čini gradsko p. Iako u većini zemalja p. ostaje po strani industr. revolucije te gospodarski slabi, u nekima (npr. u Engleskoj, Pruskoj) dio p. postaje nosiocem industr. razvoja. Plemićke povlastice ukinule su građ. revolucije potkraj XVIII. i tijekom XIX. st. O načinu nastanka hrv. p., zbog oskudnosti sačuvanih vrela (s više podataka povezanih s p. raspolažemo tek od druge pol. XI. st.), u historiografiji postoje različita mišljenja. Prema nekim autorima, svi pripadnici hrv. plemena su plemići. Tako Lj. Hauptman, u skladu sa svojom teorijom dvostruke seobe, smatra da su hrv. plemići potomci Hrvata koji su, došavši u Dalmaciju, pokorili ranije doseljene slav. skupine i stvorili državu. Drugi autori tumače nastanak hrv. p. utjecajem susjednih zemalja i naroda, Bizanta (A. Dabinović) odn. Avara, Bizanta i Mađara (M. Barada). Novija historiografija (T. Raukar) smatra da hrv. p. nastaje od pripadnika slobodnih seoskih općina, koji za vladavine Trpimirovića obavljaju različite službe za kralja, te od onih članova tih općina koji su do kraja ranoga sr. vijeka očuvali osobnu slobodu i posjed, i raslojavanjem kojih s jedne strane nastaju velikaški rodovi, a s druge niže p. I p. u srednjovj. Hrvatskoj i ono sjeverno od Gvozda bilo je većinom organizirano u plemićke rodove (plemena), a posebnu skupinu unutar hrv. p. čini p. dvanaestero plemena (nobiles duodecim generationum Croatorum), koje se isticalo svojim ugledom temeljenom na njihovu navodnom ugovoru s kraljem Kolomanom kojim je ovaj priznat hrv. kraljem, a njima su zajamčene široke povlastice. Među najpoznatije hrv. plemićke rodove ubrajaju se Šubići, Mogorovići, Gusići, Svačići, Lapčani. U kasnijem razdoblju iz plemićkih su se rodova izdvojile brojne plemićke obitelji (npr. Zrinski i Peranski iz Šubića, Nelipići iz Svačića, Krbavski iz Gusića, Berislavići Grabarski iz roda Borića bana). U srednjovj. Slavoniji od XIII. st. niže p. nalazimo organizirano i teritorijalno u plemićke općine, od kojih je najpoznatija turopoljska plemićka općina (nobilis communitas Campi Zagrabiensis). Utjecaj kralj. vlasti bio je jače prisutan u Slavoniji nego u Hrvatskoj, u kojoj je razvoj p. bio više uvjetovan unutar. procesima. Do jačeg povezivanja hrv. zemalja i p. s različitih područja dolazi migracijama p. s područja srednjovj. Hrvatske na prostor srednjovj. Slavonije zbog osman. napada i osvajanja. U hrv. zemljama nalazimo i grad. p. (patricijat), koje se u gradovima Dalmacije i Istre tijekom sr. vijeka razvija iz grad. elite, čiji se imetak zasnivao ugl. na trgovini i zemljoposjedima, a koja je postupno sve više prisvajala vlast u gradovima, što je u XIV. st. dovelo do zatvaranja gradskih vijeća (pravo na članstvo u vijeću ograničeno je pripadnošću pojedinim obiteljima). Pripadnici patricijata plemićki su status uživali na području svoje komune, ali ne i izvan njezinih granica. Dolaskom Habsburgovaca u hrv. zemljama dolazi, po uzoru na stanje u njem. zemljama, do podjele plemića na grofove, barune, vitezove te plemiće bez posebnog naslova. Tada, a napose nakon oslobođenja Slavonije od osman. vlasti, kada ondje dobivaju i kupuju velike posjede, u hrv. zemlje dolaze i brojne strane plemićke obitelji (npr. Odescalchi, Hilleprand Prandau). God. 1848. plemićke su povlastice ukinute, ali su se plemićki naslovi za zasluge podjeljivali sve do 1918.