plod 1. U botanici fructus, organ kod kritosjemenjača, nastao od dijelova cvijeta, obavija i zaštićuje sjemenke dok ne dozru, a tada služi njihovu rasprostranjenju. Prema broju sjemenaka plodovi se dijele na: jednosjemene i višesjemene, prema načinu otvaranja na pucavce i nepucavce, prema konzistenciji na mesnate (sočne) i suhe. Suhi višesjemeni plodovi pucavci su tobolac (npr. perunika, ljiljan, božur), mjehur (kukurijek), mahuna (mahunarke), komuška (rotkva), komuščica (rusomača), dok su suhi jednosjemeni plodovi nepucavci roška (glavočike), pšeno (pšenica, ječam, raž), žir (hrast, bukva), oraščić (konoplja, lipa), orah (lješnjak), perutka (brijest, javor), mješinica (šćir). Mesnati plodovi nepucavci su boba (grožđe, bršljan), hesperidij (limun, naranča), tikva (bundeva, krastavac, lubenica), jabuka (jabuka, kruška, dunja), koštunica (šljiva, breskva, trešnja), jagoda (jagode), šipurak (ruže), mnogokoštunica (kupina, malina). Postoje još i skupni plodovi koji se razvijaju iz čitavih cvatova kao dudinja (dud) i sikonij (smokva). 2. U zoologiji i medicini fetus, razvojni stadij sisavaca nakon završetka diferencijacije organa; nastavlja se na stadij zametka (embrija). U čovjeka traje od 8. tjedna trudnoće do rođenja.