poetika (grč. poietikè tékhne pjesničko umijeće), znanost o pjesništvu, tradic. naziv za sustavno proučavanje načela i prirode književnosti. Termin se danas često koristi kao sinonim za teoriju književnosti, posebice za knjiž. teorije pojedinih epoha (p. baroka, romantička p.) ili vrsta (p. romana). Temelj p. je Aristotelov nedovršeni spis Poetika, koji začinje tradiciju klasifikacije knjiž. rodova i vrsta, te opis i analizu njihovih formalnih osobina. U rim. razdoblju značajno je poetičko djelo Horacijeva Poslanica Pizonima, a u klasicizmu Boileauovo Pjesničko umijeće (1674) kao temelj klasicističke poetike. Od kraja XVIII. st. teorijski je povezuju područja poetike, estetike i retorike, da bi se poč. XX. st. oblikovala teorija književnosti u modernom smislu.