polikromija (grč.), višebojnost, šarolikost (suprotno: monokromija jednobojnost); bojenje ili oblaganje raznobojnim materijalima djela umj. obrta, kiparska ili građev. djela. Pojavila se u staroegip. umjetnosti, česta u Grčkoj i u sr. vijeku. U renesansi se gubi, ponovno oživljena u baroku.